Manje pričaj, više osjećaj!

skac

Mi stalno nešto pričamo, pričamo i pričamo, nije ni čudno da smo na kavama satima i da nam dan prođe za tren. U toj priči, zaboravljamo osjećati, osjećaji su tu negdje u pozadini, totalno nebitni za našu priču. Povezala bih to s time da  je jedna od osnovnih vrijednosti koja se danas nameće i koja zaista postaje ideal ovoga svijeta jest- biti flegmatičan (flegma). To zapravo znači da ti je sve ravno, da te nije briga ni za što, ni za koga. Ne postoji ništa što bi moglo uzdrmati tvoj svijet, što bi te moglo iznenaditi, pozitivno ili negativno. Jednostavno ideš kroz život, imaš neku rutinu, ideš na posao, vratiš se s posla i tako svaki dan. Prihvaćaš sebe takvim kakav jesi ne razmišljajući što si dobro napravio, što loše, a kamoli trebaš li se mijenjati. I tako, ide život, a ti nemaš želje mijenjati se na bolje jer  lakše je reći; „Ja sam takav i gotovo“. Lakše je ponavljati rutinu svaki dan, iako je dosadna, naporna i znaš da možeš više i bolje.

Metaforički rečeno, život ti je rijeka, a ti si onaj koji ide niz nju i zapravo kada flegmatično kažeš; „nije me briga“ kao da si rekao; „nek me voda nosi!“ Prepuštaš se struji rijeke i da ti ona diktira brzinu i smjer kojim ideš nesvjestan da možeš naići na kamenje ili se zabiti u obalu rijeke i naići na razne prepreke zato što si dopustio vanjskim okolnostima da ti diktiraju put.  Međutim, je li razborito, pametno i promišljeno stalno govoriti ;“Nije me briga“ iliti „Boli me briga“? Ja bih rekla da nije. Prvenstveno zato što to nije istina.  Kada bi to zaista bilo tako, u tom smislu, ne bi bile pretjerane razlike između ljudi i kamenja. Kada šutneš kamen, on ode na drugo mjesto, ali mu oblik i kakvoća ostaje ista. To mi pokušavamo biti svojom flegmatičnošću, ali to baš tako ne ide.

Uzmeš li Bibliju u ruke, i usmjeriš li pažnju na to je li Isus izražava emocije, shvatit ćeš da se On stalno nešto ljuti, tužan je, ali i radostan. Itekako snažno izražava emocije. Uostalom, znaš li da se u Bibliji pojam ljut pojavljuje 90 puta, a izraz „ne boj se“ 365 puta? Isus nikada ne bi rekao; „Nije me briga“. Za mene biti flegma znači ne izražavati svoje osjećaje, emocije. Ne izražavati ljutnju, tugu, bol, strah, radost, veselje. Svaka emocija ima svoju funkciju, što znači da nema pozitivne ili negativne emocije. Čim ti ne izražavaš emocije, već ih potiskuješ,  nisi autentičan. Nisi u skladu sa samim sobom već si glumac u svijetu koji je jedna velika pozornica. Nosiš masku bezizražajnog lica tako da te ljudi ne mogu povrijediti jer si ranjiv. Znaš li što se onda događa? Pukneš. Ne možeš više. Ljudi se tada znaju odati raznim ovisnostima poput alkohola ili pušenja trave samo da bi na tren mogli biti svoji,  onakvi kakvi zaista jesu jer je neizdrživo svaki dan praviti se da je sve u redu i govoriti; „Nije me briga“. Kada pribjegneš ovisnostima, na jednoj simboličnoj razini, emocije kontroliraju tebe zato što si ih ignorirao ili izbjegavao doživjeti. Emocije dolaze spontano, a ono što možeš kontrolirati jesu emocionalne reakcije. Na primjer, kada si ljut, nije baš pametno da uzmeš bocu i pogodiš nekog i razbiješ mu glavu. Tada ljutnja kontrolira tebe.  Tu ljutnju možeš preusmjeriti na nešto drugo, tako što na primjer, odeš igrati nogomet i tko zna, možda postaneš nogometaš. To bi značilo kontrolirati ljutnju.

Čovjek nije kamen. On je više kao glina, odnosno čovjek koji izražava osjećaje je poput gline.  Na njoj se vidi svaki trag koji je netko ostavio, možeš ju oblikovati na razne načine, a ako ništa ne radiš s njom (čitaj: na sebi) s vremenom  može postati tvrda baš poput kamena. Na kraju, na tebi je da odlučiš. Meni je glina nekako draža.

Zlata R.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE