Ljubljena u grešnosti

the spectator

Eno Isusa ispred Hrama. Dok poučava isijava posebnom svjetlošću. Sav je njegov govor obojan istinom o bezuvjetnoj ljubavi. I meni govori o njoj, ali njegov govor nisu samo riječi. On mene ljubi čitavim svojim bićem i daje mi vidjeti da sam ljubljena u grešnosti.

Dolaze farizeji i pismoznanci. Vrlo oštro bacaju ženu grešnicu njemu pod noge. Vidim koliko ga pogađa i potresa njihova mržnja, a još više njezina bol. Kako bi se smirio, jer je bio zaista potresen, počinje pisati po pijesku. Ne vidim što, ali naslućujem da piše o ljubavi. Promatram ga kako ne odgovara na prvu na njihove glasne provokacije. Čeka…dok oni navaljivaše. Tek nakon što se smirio progovori : „TKO JE OD VAS BEZ GRIJEHA…NEKA PRVI NA NJU BACI KAMEN.“

Ja sam stajala nasuprot Isusa, zajedno sa farizejima i licemjerima. Žena je bila u sredini. Netom prije nego Isus izgovara riječi, ugledala sam joj lice. Jadno, posramljeno lice moje vlastite sestre. Prljava, zgažena, ispljuvana, bačena. A ja…i ja sam se sagnula po kamen. Ta tako tako piše u zakonu! Pa toliko me povrijedila, nepravedno mi nanijela bol… Zaslužena kazna, zar ne? (Oh, bijedo ljudska!)
Isus me pogledao. Kako pogađa taj pogled!

„Zar i ti? Zar ćeš ju ti, koja si moja učenica, osuditi? Pa dobro znaš koliko sam ti ljubavi dao u tvojoj grešnosti. Tebe ljubim, a nisi savršena. Zar ne osjećaš poziv da me nasljeduješ i činiš isto drugima? Zar nisi još uvijek shvatila da samo ljubav ispravlja nepravdu? Ljubav, a ne zakon, se utjelovila da bi oprala grijehe. Jer zakon ubija, a Duh ljubavi oživljuje.“

Pogled mi je rekao sve. Suosjećanje u njegovim očima me je dokrajčilo. Želim i ja tako ljubiti! Bez mjere, bez ograničenja, do kraja, kao On. Svi su otišli, osim nas troje. Zagrlila sam svoju sestru i tražila oproštenje. (O draga moja sestro! Tako sam te malo ljubila! Oprosti mi.) Shvatila sam da kada doživim oproštenje od Gospodina, da nemam ja što drugima zamjerati, od njih tražiti isprike, nego poniziti se u razumijevanju svoje grešnosti i trčati svojim „neprijateljima“ tražeći da oni meni oproste. Da mi oproste što nisam ljubila, razumjela i svojim grijehom njih ranila.

Isus mi daje posljednje riječi utjehe i ohrabrenja…
„Sjeti se, ja sam tebe grešnu uzljubio! Ne očekujem od tebe da ljubiš savršeno, nego samo koliko je u tvojoj moći – vrlo dobro! (Post 1,27) I ne krivi se,jer ja sve činim novo. (Otk 21,5)

FOTO: thespectator.com

M.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE