Kreposti

20171105_155201

Kako se postaviti i što činiti kada na teritoriju bića zagospodari navika koja ono što bi moglo biti lijepa livada učini blatnom poljanom.

Kako se pomaknuti naprijed kad su koraci popraćeni slojevima navezanosti i neurednih sklonosti koje taru život i svjetlila gase.

Što kada protiv svojih poroka imam samo vječitu tlapnju koja tapka u negodovanju, a s mjesta se ne zna razložiti.

Kako iz vlastite kaljuže uzmaknuti i krepost osvojiti, slušali smo u ponedjeljak na predavanju.

Stvari stoje nekako ovako ;
Samo s krepošću istinski živim. Njoj mogu samo ako se izlažem Životu, a ne dimovima svijeta kojima običavam puniti praznine koje se u meni nisu okrijepile na izvoru Života. Tako klonule duše upadam u začarani krug sve dok ne zamrzim vrelo klonuća. Ovo je jedna od malobrojnih prilika kada mogu prijateljevati s mržnjom kako bih porazila poroke. Stoga mi je mrziti ono što mi tare krepost, a ljepotu kreposti trebam uzeti kao ideal koji želim postići. Uviđat ću sebe, svoje rupe i gladi, zagrlit ću poniznost i priznati si problem. Dan po dan rušit ću gnjile navike, koračat ću prema slobodi, za bolju mene i za bolji svijet. Borit ću se dok ju ne osvojim. I ako padnem više se neću bacati u svoje svinjce nego u ruke Onome koji me sokoli za slobodu i čovječnost.

Animatorica Marija

 

 

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE