Kada riječi ne izlaze iz mene…


Mt 6,7-15

Gospodine, nekad ne znam što da ti kažem. Vidim svu ljepotu koju si stvorio, i divim joj se. Nekad me toliko bole i pritišću trpljenja, pa riječi ne izlaze iz mene. Nekad ne znam riječima opisati ono što je u mojoj glavi. Nekad imam potrebu za tišinom.

Neka i danas bude jedan od tih dana.
Evo me, stojim pred Tobom, ti znaš što mi treba. Neka bude tako.

Sada ću tiho i polako izgovarati riječi: Oče naš, koji jesi na nebesima….
Cijelu ću molitvu izgovarati polako, tako polako da ona postane dio mojih udisaja i izdisaja. Cijeli ću dan posvetiti razmatranju ove molitve. Kao što krv teče kroz tijelo, tako ću i ja danas moliti- nečujno.

Neću blebetati, samo ću moliti Oče naš…. Ti znaš!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE