Iz tame u svjetlo

Processed with VSCO with g3 preset

Gledali smo predstavu. Komedija. Tragedija. Drama. Ili jednom riječju – život. I to onaj
surovi, ogoljeni, koji je bolno za gledati. Možda je to priča i tvoje sestre, mojeg rođaka, naših
susjeda, prijatelja iz školskih klupa, a možda nešto što tek očekuje i tebe i mene.
Možeš li zamisliti naizgled bahatog zagrebačkog dečka kako priča o svojoj ovisnosti o drogi
bez trunka uljepšavanja priče? O tome da je uneređen vlastitim izmetom trčao po gradu, da je
tijekom majčine borbe za život šmrkao u bolničkom WC-u ili kako se u vlastitom domu
skrivao, imao halucinacije, grčenja i unatoč svemu tome nastavio šmrkati toliko da je krvarilo
iz njega?
Da, gledali smo predstavu Marina Ivanovića, poznatog nam kao Stoke. Predstavu koja te baca
između totalnog optimizma, smijeha, veselja i teškog lomljenja „iznutra“, grčenja želudca od
tuge, zgražanja, ljutnje i zabrinutosti. Predstava koja se ne zadržava samo u okvirima dvorane,
nego ti još stotine pitanja i promišljanja otvara tek nakon gledanja.
Do karata, naravno, nije bilo lako doći budući da je sve tjednima unaprijed rasprodano, ali
sam čekajući bila sretna što ću za promjenu na kazališnim daskama slušati stvarnu životnu
ispovijest, suočiti se napokon s problematikom ovisnosti koja se zapravo odvija svakodnevno
u našoj okolini. Inače ju uspješno ignoriramo i smatramo da je to uvijek nečiji tamo tuđi i
daleki problem koji se navodno ne može dogoditi u našoj savršenoj obitelji i među našim
divnim prijateljima. No, u meni je tinjala sumnja i nada da ovo neće biti još jedan romantični
hollywoodski prikaz ovisnosti gdje pripadnik zlatne mladeži iz nesređene dobrostojeće
obitelji „malo“ puši travu što ga vodi do šmrkanja i onda ide na liječenje pa se opet vrati
drogiranju, uživanju u slavi i novcu pa liječenje, drogiranje i kad ništa ne ide, eto sjeti se Boga
jer je sad čak i „in“ biti preobraćenik. Bog ga „kao“ riješi svih životnih teškoća pa je sad taj
divan lik sretan, čist, savršeno dobar i svi oko njega su dobri i sretni, ali naravno u nedostatku
novčića zašto ne bi sada napravio dobar business i postavio predstavu pa ludoj masi prodavao
površnu priču o svom životnom iskustvu. Hmm… da, ovo je možda malo brutalno, ali zbilja
sam potresena prevelikom količinom priča koje banaliziraju velike životne probleme i borbe.
No na sreću, ovo nije još jedna takva površna predstava. Ovdje ćeš bez zadržavanja čuti i
suživjeti se sa svakom izgovorenom riječi, od početaka konzumiranja prvo trave, a onda i
ostalih droga pa manipulacija, laganja, nevjerojatnosti svih halucinacija, fizičkih bolova,
oživljavanja, uništavanja obitelji, količine potrošenih novaca do situacija propadanja mladog
života kada već Marina prihvatiš kao nekoga svoga i u silnoj brutalnosti samo držiš fige da je
baš ta scena najgore što je učinio ili doživio i da nema dalje – pa se opet iznenadiš. Padanja,
dizanja, posrtanja, krive odluke u krivo vrijeme i neizmjerna majčina ljubav – sve to
karakterizira jednu ovisnost. Možda ćeš i malo zasuziti. Možda ćeš se naljutiti. Ravnodušan
nećeš ostati.
Doživjet ćeš i konačan kraj. U oči ćeš gledati čovjeka koji se bori. Koji vuče svoj križ. I ide u
novi početak. Jači nego ikada i željan da se njegova priča čuje kako bi spasio barem koji život
od iste priče. Borba je ovo koju će i dobiti. Divit ćeš se snazi, gorljivosti dok priča i snažnom
svjedočanstvu vjere. Prepoznat ćeš novu nadu, hrabrost, slobodu, ljubav i onu vjeru koja gore
pomiče. I ne možeš nego mu povjerovati. I ne može nego oživjeti i neki novi dio tebe.
Da, ovo je predstava gdje poželiš iskočiti iz vlastite kože od realnosti prikaza stvarnog života,
predstava u kojoj nema uljepšavanja, idealiziranja, moraliziranja, ali koja ima toliko snažnih
poruka za svakoga od nas. Baš za svakoga. I mlade i stare, tinejdžere i bake i djedove.
Između ostalog… Marin je svoju tamu živio 18 godina i to pred očima svih nas, a tko zna
koliko se još „Stoka“ bori, grebe, preživljava u besmislu, posrće i pada u nekom skrivenom
kutku svoje sobe i tko zna kada će i hoće li prijeći iz tame u svjetlo. Osvrni se.

I obvezno pogledaj predstavu. Barem jednom.

Ivana Šarić

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE