Istinska Ljubav

brigitte-tohm-210081-unsplash

Pavao, veliki apostol Kristov, jasno nam u Rim 12, 5-16a, kaže: “Ljubav nehinjena!”

Što je to nehinjena ljubav? Što uopće znači “hinjenost”? Prijevod bi mogao glasiti: prijetvoran, licemjeran; onaj koji ne zna, a pravi se da zna. Ono što svi moramo priznati i od čega ne možemo pobjeći jest naša hinjenost u većoj ili manjoj mjeri, bilo to često ili samo ponekad. Ljubimo li iskreno, tražeći srce drugoga, ili tražimo samo zadovoljenje sebičnih čežnji našega srca? Pitanje koje bismo trebali sebi postaviti: “Koliko je naša ljubav nehinjena i kako ju takvom u što većoj mjeri učiniti?” Ako se trudimo ljubiti neprijetvorno i nehinjeno, odnosno istinski, tada smo zasigurno ispunili još jedan Pavlov “uvjet” koji daje u istom poglavlju, tek jednu rečenicu nakon gore navedene, a to je: ” Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem!”

Što znači bratoljuban biti? Ljubiti samo brata od roditelja, brata po krvi…? Naravno, ne. Ljubiti pravim bratoljubljem, na što nas Pavao poziva, znači ljubiti onako kako nas to uči i naš Učitelj, naš Gospodin. A to bi bilo: “druge kao sebe same”. To bi opet značilo: u svakom čovjeku vidjeti Isusa i sjetiti se Njegove zapovijedi. Vidjeti ga u u siromahu, jednako kao i u bogatašu. U bolesnom, jednako kao i siromašnom. U ostavljenom i napuštenom.

Što je s neprijateljima, s onima koji nas progone? Ključno je u našem srcu stvoriti raspoloženje “prijateljstva s neprijateljem”. “Ljubite svoje bližnje i one koji vas progone da budete sinovi Oca koji je na nebesima.” To je prava ljubav, čista i duboka, istinska ljubav. To je ono bratoljublje o kojemu nas Pavao poučava. Vidjeti Isusa, vidjeti brata u svakom čovjeku. Postupati s njima onako kao to radi i Otac Nebeski. Isus to jasno obznanjuje odmah u nastavku navedenoga. On kaže: “…jer On daje da sunce njegovo izlazi i nad zlima i nad dobrima, i nad pravednima i na nepravednima.” To nam je čista, jasna slika Našeg Oca; On ne sudi, ne proklinje, ne progoni i ne mrzi; On strpljivo čeka svaku ovčicu svoga stada ne bi li se pokajala i vratila k Njemu.

Često želimo promjenu drugih, misleći o njima kao grešnicima, a zaboravljamo da smo i mi jedni od tih grešnika.

Rekao bih da opet poseban osvrt zaslužuju oni koji su još daleko od Boga i koji ne poznaju, oni koji još nisu osjetili ljubav Božju. Budući da je ovo Marijin mjesec u kojemu smo pozvani nasljedovati i Njezin primjer poniznosti i ljubavi, mišljenja sam da bi trebalo istaknuti ono sto ona od nas trazi po pitanju njih, te istaknuti njezine nakane koje nam je dala kako bismo mogli moliti. U Fatimi nas je molila da molimo za mir u svijetu, jer mir i ljubav uzajamno su povezani. Gdje nema ljubavi, nema ni mira, a gdje mira nema, neće biti ni ljubavi.
Kada pozdravljamo našu Majku u “Zdravo Mariji”, mi nikad ne molimo “moli za njih grešnike” ili “moli za njega grešnika” (ako molimo za pojedinca), nego upravo – “moli za NAS grešnike…”. To ‘nas’ je izuzetno važno naglasiti jer često želimo promjenu drugih, misleći o njima kao grešnicima, a zaboravljamo da smo i mi jedni od tih grešnika. I to grešnika koji žele promijeniti grešnike, zaboravljajući pritom da jedini koje možemo uistinu promijeniti smo mi sami, i to jedino uz milost i pomoć Božju. Zato se time ponizujemo i na jedan način prihvaćamo sebe takvima kakvima uistinu jesmo – grešnicima. I priznajemo da smo – grešni. I da zasluga nemamo, već da Njezina – Majčina – molitva i zagovor jesu oni koji spašavaju. Jer, Majka “moli za nas grešnike”. Ona nas tako izravno vodi svome Sinu. Traži svjedočenje ljubavi izravno, našim životima.

Neka apostolstvo istinske, nehinjene ljubavi zasja i u srcima sviju nas kako bismo mogli biti apostoli Majčine ljubavi koja nas vodi k svjetlosti ljubavi Kristove!

Luka Polunić

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE