Iskustvo animatorstva na 3D-u – intervju s Marijom i Kristianom

intervju _kristian i marija

Marija Pavković, jedna od animatorica ovogodišnjeg 3D-a, inače je studentica Radne
terapije i dolazi iz Pleternice. Voli djecu i u slobodno vrijeme volontira s njima. U SKAC je
došla igrom slučaja preselivši se u Palmotićevu ulicu i otkrivši mise mladih petkom gdje je
čula za SKAC ali i za 3D.

Kristian Karlo, također jedan od animatora 3D-a, završio je arhitektonski fakultet i dolazi iz
Zagreba gdje trenutno i radi. U SKAC je došao prije par godina zahvaljujući projektu 72 sata
bez kompromisa
gdje je volontirao i sve više upoznavao različite ljude, a od ove godine se na
inicijativu raznih ljudi odazvao pozivu animatorstva na 3D-u.

Što vas je potaknulo da budete animatori na 3D-u?

Kristian: S 3D – om sam se prvi put susreo prošle godine kada sam dobio poziv za animatorstvom
na 3D-u. Do tada nikada nisam bio animator u životu, a u to vrijeme još je bila aktualna i
diploma na fakultetu i zbog toga me bilo strah uključiti se u takvo nešto. No, ove godine je
opet došao isti poziv pa rekoh: „Ajmo!“

Marija: Što se mene tiče nije bilo neko posebno nadahnuće, jednostavno sam to htjela. Nakon
sudjelovanja na 3D-u nije mi bilo dosta 3D-a pa sam htjela nastaviti biti dio toga, a kako sam
već bila animator na Modravama svidjela mi se uloga animatora te je 3D bio odlična prilika
da ju nastavim provoditi. :)

Jeste li bili sudionici 3D-a i koje su razlike na 3D-u danas i prijašnjih godina?

Marija: Razlika prijašnjih godina i sada je ta da prije nije bio toliko naglasak na krepostima,
koliko ove godine. Prije su se više spominjale vještine komuniciranja i emocije, a sada se baš
konkretno radilo na krepostima svake osobe i kroz predavanja i kroz različite eksperimente
koje smo također uveli ove godine.
Godinu dana prije animatorstva bila sam na 3D-u kao sudionik i to iskustvo za mene je bilo
jako korisno. Bile su mi korisne sve informacije koje sam tada dobila i sama tematika te
godine, a još korisniji bio mi je rad u grupi, odnosno rad s ljudima te proces izražavanja,
međusobnog otvaranja i zajedništvo koje smo imali. No, mogu reći da sam kao sudionik više
kupila za sebe, dok sada nakon iskustva animatorstva puno više dajem, a imam osjećaj da
primam deset puta više nego prije.

Kristian: Ja nažalost nisam bio sudionik 3D-a, ali koliko znam prije je 3D funkcionirao terminski
drugačije i održavao se 2 puta tjedno dok je sada sažetije i održava se 1 put tjedno. Također,
ove godine je sve kompaktno i dobro osmišljeno jer odslušaš predavanje i nakon njega
napraviš osvrt i na kraju to sve bude jedna lijepa cjelina. Mislim da je ove godine nekako sve
dobro zaokruženo.

Kako ste se pripremali za ovu sezonu 3D-a?

Kristian: Prije nego smo donijeli odluku da želimo biti animatori na 3D-u i da pristajemo na to, svi
animatori su morali proći animatorski vikend u Leskovcu. To je bilo super iskustvo i baš to
iskustvo me jako privuklo da vidim što sve 3D i animatorstvo na njemu pružaju. Također me
cijela ekipa oduševila i nakon tog vikenda vratio sam se odmoran i ispunjen i to mi je bio
dovoljan znak da je to to.

Marija: Za razliku od Kristiana, mene je na tom vikendu uhvatio neki strah i imala
sam velike dvojbe oko svega. Htjela sam odustati i mislila sam da to može proći i bez mene, no onda mi je na jednoj propovijedi zazvonila rečenica: „Marija, crkva može bez tebe, al ti ne možeš bez crkve!“ – i tada sam odlučila da ipak idem!

Kakve su vam bile grupe na 3D-u? Jesu sudionici bili aktivni ili pasivni? Mlađi, stariji?

Marija: Moja grupa sastojala se od 10-ak mlađih ljudi, uglavnom studenata koji su bili vrlo
zainteresirani za 3D i cijelu priču oko njega. Tijekom cijele godine bili su baš pravi sudionici s ozbiljnim i aktivnim pristupom i jako sam sretna i ponosna na njih zbog toga!

Kristian: Moja grupa je bila generacijski najstarija, što ne znači da su stari. Sve su to ljudi koji su odnedavno radnička mladež, možda tu i tamo poneki student, a i nas je bilo preko 10. Većini je to jedno važno iskustvo koje im je dosta značilo po pitanju osobnog rasta, ali isto tako dobar dio njih već ima sličnih iskustava pa im je 3D bio još jedan dobar duhovni dodatak i osvježenje u njihovim životima.

Kakva je bila cijela godina iz vaših očiju i koje vam je bilo najljepše iskustvo ovog 3D-a?

Kristian: Ovo iskustvo bilo mi je neprocjenjivo i svakako bi ga ponovio opet! Sam 3D mi se
poklopio i s nizom životnih situacija te je onda on bio i jedan dodatan odgovor na sve.
Nevjerojatna mi je činjenica da većinu stvari koje smo obrađivali na 3D-u sam već čuo u
životu, ali princip na koji se obradi svaka tema i kut gledišta te teme je svaki put bio drugačiji
te sam imao osjećaj da svaki put čujem nešto novo. Također rad u grupama i ljudi koje sam
upoznao su jedno jako vrijedno iskustvo.
A što se najljepšeg iskustva i trenutka tiče, mogu reći da su mi najbolji trenutci bili s ljudima
iz grupe. Ponekad čovjek nema dovoljno povjerenja u ljude pa sam i ja tako puno puta u
svojim razmišljanjima ulazio s nekakvim osudama i sumnjama, ali Bog ti baš kroz te ljude da
odgovore i tada pomisliš: „Joj što si blesav i što razmišljaš o takvim stvarima, prepusti sve
Bogu i bit će sve dobro“.

Marija: Meni se znala dogoditi neka životna situacija taj dan kada imamo susret i kao odgovor na
nju dođe 3D na kraju dana! Što se samog animatorstva tiče naučila sam još bolje slušati ljude i
otkrivati ih na poseban način.
Jedan specifičan trenutak ostao mi je u sjećanju. Ne znam o kojoj se temi tada radilo, ali
trenutak kada su ljudi prepoznali svoje mane i zle strane te krenuli plakati i otvarati se
međusobno, meni je toliko ostao u sjećanju i toliko me dotaknula ta iskrenost i nagla
povezanost među njima da ne mogu to ni opisati. U meni je tada prevladao jedan prelijep
osjećaj prepun emocija koji neću nikada zaboraviti.

Vidite li pomak u ljudima prije 3D-a i nakon njega i biste li preporučili drugim ljudima
3D, bilo kao sudionici, bili kao animatori?

Marija: Da, definitivno! Preporučila bih ljudima da svakako prvo razmisle što traže, a ako im 3D
može pomoći u tome – dobrodošli su!

Kristian: Pomak u ljudima je vidljiv nakon svakog susreta i to je ono blago 3D-a i cijele ove
formacije. Ljudi odlaze drugačiji kućama, a ni mi ne možemo ostati isti nakon toga.
Ako je glavni moto 3D-a Upoznati sebe svakako je odlično za preporučiti svakome tko želi
raditi upravo na tom dijelu upoznavanja sebe, i ne čekati priliku da se prijaviš već to što prije
učiniti. A ako netko želi biti animator – ne brinite, već će vas netko zvati. 😉

I neka poruka za kraj svima koji čitaju našu web stranicu?

Kristian:: Nemoj se bojati i nemoj propuštati prilike koje ti se nude u životu!
Marija: Dođi i upoznaj sebe!

Marina Krstanović, web urednica

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE