Inspirirajući intervju – Ivana Husar Mlinac

ivana husar

 

Ivana Husar Mlinac hrvatska je pjevačica, skladateljica i glazbenica. Glazbom se bavi od malih nogu, a svoju karijeru počela je graditi u zagrebačkom zboru „Zvjezdice“, nastavila u poznatoj pop grupi „Divas“ nakon čega je otišla u solo vode. Ivana se ubrzo počela baviti i duhovnom glazbom, a dogodio se i preokret u njenoj karijeri te napušta pjevačku glazbenu scenu i s Martinom Tomčić otvora školu pjevanja pod nazivom „Škola pjevanja Husar & Tomčić“. Ivana je danas supruga, majka, vokalna supervizorica, uspješna voditeljica škole pjevanja te glazbena producentica. Tko joj je na tom putu pomogao i gdje je sve nalazila inspiraciju u karijeri razgovarala je s njom naša Marina Krstanović.

Bok Ivana, evo već puno toga znamo o tebi i tvom životu, ali reci nam što je za tebe inspiracija u životu i gdje ju pronalaziš?

Ivana: Bok Marina! E ovako, ja jako teško inspiraciju uopće odvajam od same sebe, kao da sam se rodila s nekom prirodnom inspiracijom u sebi.
Nekako smatram da u životu postoje ljudi koji se lakše inspiriraju i oni koji se teže inspiriraju, a ja sam jedna od onih što se lako inspiriraju. Meni inspiracija stvarno može biti sve – od običnog bijelog zida do različitih ljudi oko mene. Ponekad se volim izvući iz svoje rutine i okruženja i promatrat nepoznate ljude oko sebe te u njima pronaći svoju inspiraciju. Također, volim slušati ljude – zanimljivo je koliko čovjek nauči i koliko se inspirira od jednog običnog razgovora s prodavačicom u dućanu.

To je istina. Ponekad je inspiracija svuda oko nas, samo je trebamo pronaći.

Svi te pamtimo po glazbenoj karijeri, odnosno životu na pjevačkoj sceni, posebno u grupi Divas, no kako je izgledao tvoj život nakon pjevačke karijere?

Ivana: Moj život nakon pjevačke karijere zapravo tek počinje jer sam tada doživjela jedan jako lijep kontakt s Bogom i jer sam bitne stvari prepustila u Njegove ruke. Osnovala sam obitelj, dobila svoje prvo dijete i počela živjeti jednim puno realnijim životom od života na sceni i neprestanog putovanja. Nisam više željela toliko žrtvovati svoju obitelji i vrijeme daleko od njih i tako moja pjevačka karijera kao takva nije više bila upotrebljiva.
I tada sam rekla: „Okej, Bože – stop! Ovako više ne ide. Trebam bilo što novo i drugačije u životu jer pjevanje nije više ono što me ispunjava“ – i tada se dogodila ideja o osnivaju škole pjevanja.
U početku je bilo jako teško i besmisleno jer ideja o otvaranju škole pjevanja je bila pomalo suluda. U zemlji u kojoj živimo takva škola nije bila primarna potreba ljudima već ekskluzivna potreba za one koji si to mogu priuštiti. No, moja očekivanja i očekivanje moje kolegice Martine Tomčić su bila skromna i upravo u toj skromnosti je sve krenulo.

Znači nikada se nisi pokajala što si napustila pjevačku karijeru i posvetila se jednoj naizgled mirnoj karijeri, odnosno radu u školi pjevanja i podučavanju drugih?

Ivana: Definitivno ne! Ja općenito nisam osoba koja se kaje za svoje odluke. Naravno, postoje neke odluke u životu koje nisu bile ispravne, no međutim moje su i ja sam ta koja treba snositi njihove posljedice, no odluka za otvaranjem škole Husar&Tomčić je definitivno bila ispravna odluka!
Od početnih 4 sata dnevno koje sam posvećivala radu u školi i stavljanju škole u drugi plan, ona je ubrzo postala moja nova karijera te, uz obitelj, zauzela primarno mjesto u mom životu. A što se tiče pjevanja, sve manje me to veseli, sve manje me to inspirira, nekako kao da sam cijeli život slagala svoj mozaik prema ovom poslu koji danas radim.

Ivana&Marina

To je jako lijepo čuti. Što bi, nakon tog iskustva, poručila našim mladima koji počinju graditi svoju karijeru. Trebaju li ići van da bi uspjeli u nečemu što vole ili mogu svoje snove ostvariti i ovdje kao što si ih i ti ostvarila?

Ivana: Moje osobno mišljenje je da mladi trebaju ići izvan granica Hrvatske kako bi dobili što više iskustva i znanja o životu i karijeri. I sama sam čeznula za putovanjima i životom izvan granica Hrvatske i što sam više putovala u druge zemlje i što sam više toga iskusila na vlastitoj koži izvan granica Lijepe Naše, to sam bila sve sigurnija da je u Hrvatskoj život najljepši!
No, što se školovanja mladih tiče, svakako preporučujem da se odvaže i da se školuju negdje gdje će steći dobro obrazovanje i praksu i da se onda vrate i ta znanja i vještine primjene ovdje jer je to ovdje jako potrebno. Ono što bih naglasila da je jako potrebno je da mladi svoj rad i trud koji steknu vani donesu ovdje i iskorijene ovu našu kulturu nerada. Kultura nerada nešto je što kod nas normalno, a ne bi trebalo. Gdje god da se ode izvan naših granica treba raditi i truditi se da bi uspio jer je to normalan i prirodan proces. I sama sam osoba koja prvo mora sve stvari mora iskusiti na vlastitoj koži da bi se uvjerila, tako da preporučam i svim mladima da sami iskuse i jedan i drugi život pa da odluče i primjene u svom životu ono najbolje za njih.
S druge strane postoje i mladi koji žele ostati ovdje i početi graditi neku svoju priču i to mi je genijalno. Njima bi svakako poručila – samo naprijed! Ako imate taj impuls u sebi – dapače, jer ne mijenja se svijet globalno, moramo ga mijenjati osobno. Kad ga krenemo mijenjati osobno, u svom malom mikrosvijetu on će odjeknuti i malo dalje, pa i izvan granica ako treba – i to sam sama iskusila.

Slažem se u potpunosti s tobom, uvijek treba krenuti od sebe, gdje god bili i što god radili i nikada ne prestati ulagati u sebe i svoju zemlju.

A koliko ti je vjera pomogla u tvojoj novoj karijeri, odnosno je li pomogla ili odmogla?

Ivana: Puno mi je pomogla jer ja kao ja nikad ne bih donijela ovakve odluke koja sam donijela. Ovo je bilo baš prepuštanje i predaja. Jedna prekrasna predaja Bogu. Nikada nisam predavala male stvari Bogu, jednostavno sam odlučila predavati velike stvari na koje sam bila jako navezana i znala sam da to nikako ne mogu sama izvesti. Tu je Božja intervencija bila i više nego velika, bila je najbitnija!

Vau, baš tako! Hvala ti puno Ivana što si podijelila ove inspirativne riječi s nama. Nadam se da će mladi koji ovo čitaju pronaći bar djelić inspiracije koju si ti imala za svoj život i svoju karijeru. Ima li još nešto što bi rekla svim našim čitateljima?

Ivana: U svim svojim neuspjesima zapamtite da Bog nikad ne kaže ne. Bog kaže jednu od ove dvije stvari: „Ne sada“ ili „Imam bolju ideju za tebe!“ – i zato ne brinite – radite, gradite, trudite se i prepustite Mu velike stvari! 

 

ZA SKAC : Marina Krstanović

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE