GLE SRCE ŠTO JE TOLIKO LJUBILO LJUDE!

Presveto-Srce-Isusovo-1

U petak, 24.lipnja, slavili smo blagdan Presvetog Srca Isusova u bazilici Srca Isusova. Očekivala sam slavlje, ali nisam znala da će biti tako veliko i predivno! Taj dan sam bila užasno umorna i jedva sam se dovukla i uopće natjerala da dođem. Što bih samo propustila! Ušavši u crkvu, nekako sam imala potrebu pogledati gore, a tamo je pisalo: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti!“ Samo sam se na to nasmijala. To je bio odgovor na moja razmišljanja koje sam imala putem i na pitanja poput; „Kako se ljudima da dolaziti na misu nakon cjelodnevnog bivanja na poslu i otkud im snaga?“ Shvatila sam da ni oni nemaju snage, ali se ispune Duhom Svetim nakon mise kao i ja taj dan. Iako sam bila umorna i duhovno i psihofizički, prošao me umor u duhovnom smislu, a za psihofizičku snagu mi je ipak trebalo puno sna.

Tijekom mise, potpuniji dojam slavlja dao je veličanstveni zbor koji je svojom izvedbom ulijevao spokoj i mir u naša srca i pjevajući s njima, bili smo bliži i draži Bogu. Također, propovijed je bila predivna. Bilo je riječi o Isusovom srcu koje je toliko veliko da je podnio žrtvu za nas da bismo mogli provesti vječni život u Kraljevstvu nebeskom. Jer „nema veće ljubavi od ove: da tko svoj život položi za prijatelje.“ Isus je žrtvovao svoj život za čitav svijet, za tadašnje, ali i buduće generacije. Zamisli koliko je On srce imao, koliko ljubavi i povjerenja u svog Oca. Ono što naš Gospodin želi jest da budemo što sličniji Njemu te da ljubimo jedni druge kao što je On ljubio nas. Međutim, mi ljudi smo pale naravi i grešnici po prirodi te često znamo odlutati poput ovčice, ići zabranjenim i krivim putevima. Sumnjamo i tražimo svoje puteve i idemo kroz život odbacujući Njega. Stvaramo neke svoje mjere i mjerila da opravdamo svoje grešne postupke jer je to lakše nego se poniziti i priznati da smo mali naspram Njegove veličine. Međutim, ljubav i milost našeg Gospodina je toliko velika da će ostaviti ostalih 99 ovaca i poći za ovom jednom zalutalom i bit će velika radost i veselje ako se ta ovčica vrati. Takvo čisto srce trebamo imati i mi, takvoj ljubavi trebamo težiti i ljubiti jedni druge.

Završetak mise nije bio završetak slavlja, već se ono nastavilo u dvorištu uz pjesmu, ples, hranu i piće. Lijepo su pjevali razni zborovi, ali se atmosfera rasplamsala na kraju uz tamburaški sastav Diversa. Dugo nisam vidjela toliko zajedništvo, veselje, ali i ljubavi među mladima. Blagdan se proslavio dostojanstveno i veličanstveno, a zaokružilo rečenicom svećenika koji je rekao: „Idite u miru do slijedeće godine kada opet slavimo!“

Zlata Rakošec

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE