Društveni mediji i osma Božja zapovijed

joao-silas-72563-unsplash

Društveni mediji donose nam mnoge blagoslove, ali i opasnosti. S obzirom na prirodu društvenih medija, te opasnosti su veće što je veća naša mogućnost povezivanja s više ljudi (od kojih većinu niti ne poznajemo). Društveni mediji mogu biti sjajno sredstvo povezivanja s drugima i širenja dobrih vijesti. No oni su također i moćan način širenja loših vijesti ili kritika.

Etičnost širenja negativnih informacija obuhvaća osma Božja zapovijed. Evo što Katekizam naučava o „Povredama istine“:

Poštivanje dobra glasa osobâ zabranjuje svaki stav i svaku riječ koji im mogu prouzročiti nepravednu štetu. Postaje krivim:
za neosnovan sud onaj tko, makar i prešutno, prihvaća kao istinit, bez dostatna temelja, neki moralni manjak u svoga bližnjega;
za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana razloga, otkriva tuđe manjke i pogreške osobama koje za to ne znaju;
za klevetu onaj tko, tvrdnjama suprotnim istini, škodi dobru glasu drugih i daje prigodu za krive sudove o njima. (KKC 2477)

Katekizam jasno naglašava da je loše otkrivati pogreške drugih onima koji za njih ne trebaju znati, čak i ako su te pogreške stvarne i dokazane. S obzirom na prirodu društvenih medija, gotovo je nezamislivo da bilo koja negativna informacija koja se objavi na društvenim medijima neće u konačnici dospjeti do ljudi koji za nju ne trebaju znati. Stoga svaki slučaj širenja negativnih informacija na društvenim medijima, čak i ako je istinit, može lako postati jedan oblik ogovaranja, što je grijeh. Kada objavljena negativna informacija nije istinita, ona postaje kleveta, što je teški grijeh jer povređujete ili uništavate reputaciju neke osobe ili skupine objavljujući stvari koje nisu istinite. Gotovo je nemoguće iskupiti se za ovaj teški grijeh jer gubite kontrolu nad time gdje se ta informacija dalje širi. Tako je bilo čak i prije društvenih medija.

U 16. stoljeću, sv. Filip Neri ispovjedio je jednog čovjeka koji je priznao ogovaranje. Sv. Filip Neri odredio je tom pokajniku za pokoru da ode na vrh zvonika, raspori jastuk i gleda kako pera lepršaju te se zatim opet vrati njemu. Pokajnik je to učinio te se vratio sv. Filipu Neriju koji mu je zatim rekao: „Sada se vrati natrag i pokupi sva ta pera“. Ova ilustrativna priča iz života sv. Filipa Nerija dočarava kako se ogovaranje ne može kontrolirati. Moć društvenih medija uvelike pojačava širenje negativnih informacija, bile one istinite ili ne, ljudima koji nemaju nikakvu potrebu ili opravdani razlog da prime tu informaciju. Ovaj grijeh postaje još težim zbog sklonosti prema negativizmu i nedostatku uljudnosti u društvenim medijima. Osoba koja počne širiti negativne glasine odgovorna je za sav negativizam koji će uslijediti, baš kao što oni koji se uključe u diskusiju snose odgovornost ne samo za svoje komentare, već i za sve ostale negativne komentare koji su nadahnuti njihovim komentarima.
Isus i Njegova Crkva daju nam jasne upute o tome kako bismo trebali reagirati kada je informacija koju prenosimo negativna. Isus jasno kaže da, kada trebamo nekoga opomenuti, izravno priđemo prijestupniku:

„Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“ (Mt 18,15-17)

Korištenje društvenih medija rijetko kada je prikladno za opominjanje, iznošenje prigovora ili otkrivanje pogrešaka drugih ljudi. Prije nego što upotrijebite društvene medije za objavljivanje negativnih komentara, trebala bi se istražiti sva druga razumna sredstva komunikacije i rješavanja problema. U određenim teškim okolnostima (primjerice, kada je u pitanju opće dobro, a drugi načini su se pokazali neučinkovitima), društveni mediji bi možda mogli poslužiti kao prikladna platforma za to.

Nitko od nas nije savršen; bit će pogrešaka i nesporazuma u našem životu. Vrlo je važno da na te izazove odgovorimo onako kako nas je Isus naučio. Životno jedinstvo kojemu težimo i koje daje našoj Crkvi dinamičnost nalaže da se suzdržavamo od opomena, negativnih komentara i kritika putem društvenih medija. U biti, trebamo težiti tome da opravdavamo bližnje kad god je to moguće:

„Svaki dobar kršćanin mora biti spremniji tvrdnju bližnjega spasiti nego osuditi; ako ne može spasiti, neka pita kako je on razumije; pa ako je razumije loše, neka ga ispravi s ljubavlju; a ako to nije dosta, neka traži sve prikladne načine da se on, dobro je razumijevajući, spasi.“ (sv. Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe, navod iz KKC 2478).

U našoj težnji za svetošću, nastojmo slijediti ovaj plemeniti put.

Prijestolje Mudrosti, moli za nas!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE