DOŽIVOTNA SJENICA


Koji mir su morali osjetiti učenici u vrijeme Isusova preobraženja! Tako često poželim i ja zadržati neki trenutak za sebe, baš kao i Petar. Već treći put ovaj tjedan ističem njegovu ljudskost. Onako, djetinje, nada se da može trenutak Isusova preobraženja, trenutak mira i ljepote i divljenja, zadržati čim dulje. Ma, ja sam sigurna, da je mogao, zadržao bi on taj trenutak zauvijek.
 
Kako si to učiniti? Kako sebi uprisutniti Isusa kroz dan? Kako učiniti da bude s nama stalno, preobražen u svakom trenutku našeg dana na drugačiji način?
 
Ne znam. Ali sam čula od drugih i iz malo svog životnog iskustva mogu reći – molitva. Molitva i jednostavnost. Tražiti Ga (preobraženog) tamo gdje imamo osjećaj da ga nema. Tražiti Njegov mir u nevolji i u radosti. Smijati se s njim svojim nespretnostima, dijeliti s njim svoje jade… Diviti mu se u prirodi, u drugim ljudima… Tražiti ga tamo gdje ga samo mi možemo naći. I cijeli život graditi jednu lijepu doživotnu sjenicu. Za sebe i za Njega. Prije nego odluči pozvati nas u Nebo.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE