Četrdesetnica Iv 8, 51-59


Čitajući u Evanđelju o ljudima koji su živjeli u Isusovo vrijeme vjerujem da pomislimo: “Blago njima”. Čitajući dalje kako ga nisu prihvaćali te kako su ga htjeli kamenovati, zgrozimo se. Da je jedan Isus morao bježati i skrivati se. Prvo što nam padne na pamet je da mi to Isusu nikad ne bismo napravili. I eto prođoše godine. Izbroja se njih podosta, ali čovjek ostade isti. Jedino što je Isus želio tada, a i danas je da čuvamo Njegovu riječ. Čuvam li je danas kad je došlo moje vrijeme? Okrećem li leđa Isusu ili mu podupirem svoja? Bacam li prva kamen na Njega ili ga čuvam od istih?

Isuse, molim Te dopusti mi da budem pisaljka u Tvojoj ruci, da se za Tvoju Riječ čvrsto uhvatim i čuvam je, a onda tako sačuvanu nosim drugima. Možda je baš ta Riječ jedino svjetlo koje će netko ugledati.

KORIZMENI IZAZOV
Promatraj sebe kada si u društvu. Okrećeš li leđa Isusu, bojiš li se reći: ‘Tvoj/a sam” pred drugima? Ohrabri se, pjevaj mu na sav glas u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE