Četrdesetnica Iv 8, 12-20


Svjetlost svijeta. Koje li divne spoznaje, kakve li divne milosti. Toliko od Tebe primamo Gospodine, a tako malo koristimo. Ne vidimo Tvoje darove jer smo i sami često u tami, a tama nas sputava. Bez Tebe hodamo krivim i tamnim stazama. Gubimo se, prelazimo klimave mostove i uz to se još divimo sebi kako smo spretni i sposobni. Koje li tame! Naša nutrina je mrtva, prazna i željna svjetla. Pođemo, krenemo na put, ali često se spotičemo i ne nalazimo ga. Postajemo izgubljene duše u mračnom tunelu. Ne dišemo i ne živimo. Koliko smo samo željni zraka i života. Koliko samo želimo izići iz tunela. Dopusti nam da shvatimo da si jedino pravo Svjetlo Ti.

Molim te, Gospodine, budi svjetiljka našim nogama i dopusti da i mi drugima osvjetljavamo tamne staze. Gdje je tama, upaliti svjetlo! Ima li veće milosti od te?

KORIZMENI IZAZOV
Promatraj kakvim se to stazama krećeš, ako je previše tame, iz nje bez Boga izići nećeš. Zato, zamoli Ga da te vodi putem svjetlosti!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE