Četrdesetnica Iv 11, 45-56


Isusovim djelovanjem su se mnoge vode uzburkale. Nenametljiv, ponizan čovjek čini veličanstvena ozdravljenja i obraćenja. Oko njega se skupljaju ljudi. Oko jednoga čovjeka, toliko neznatnog. Osudili su ga bojeći se za sebe. Za njih je to bio samo jedan nebitan život i bijaše im sasvim svejedno. On, Sin Božji, svjesno prihvaća svoj Križ i nosi ga. Što je sa mnom danas? Jesu li ga osudili neki ljudi ili sam ga osudila i ja? Prepoznajem li da Isusa osuđujem u najmanjima? Prepoznajem li ga u obliku nerođenoga djeteta? Prepoznajem li ga u osudi svoga bližnjega? Prepoznajem li ga na ulici u tijelu prosjaka? Prepoznajem li ga na Križu, u trpljenju, u boli? Skrivam li ga, razapinjem ili možda ubijam?
Isuse, daj mi milost da Te ne vrijeđam i ne progonim. Ne želim Te raniti. Ne želim Te ubiti. Nego molim Te daj da bude manje mene, a više Tebe.

KORIZMENI IZAZOV
Osvrni se oko sebe. Kad hodaš ulicom i vidiš prosjaka, prepoznaješ li Boga u njemu? Prepoznaješ li ga u cvijeću? Pokušaj u svakoj situaciji i svakoj osobi pronaći Njega, a umjesto da osudiš, sklopi ruke i moli!

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE