Četiri činjenice o svetom Ignaciju koje nam mogu dati nadu


Prirodno je vidjeti naše svece kao heroje, kao one koji nadmašuju ostale i na neki način postaju veliki. Mana gledanja svetaca na ovaj način jest to što zaboravimo da su i oni bili ljudi i koliko su se njihovi životi pokazali kompleksnima. Pogledajmo današnjeg slavljenika Ignacija Lojolskog.

  1. Bio je plod tadašnje kulture.

Svi počinjemo negdje, rođeni u određeno vrijeme na određenom mjestu – sa svim prednostima i nedostacima. Mladi Ignacije bio je Španjolac svog vremena čiji su stavovi bili oblikovani disfunkcionalnim strukturama moći, ratom i pohlepom. Ljudi plemićkog podrijetla i financijskih sredstava imali su prednost, i nitko nije ni okom trepnuo na egocentrične vođe, bili oni u Crkvi ili u vojsci.

Upravo kao što smo ti i ja uvjetovani svojom kulturom na različite načine, Ignacije je trebao nadići mnogo toga dok nije usmjerio svoju ljubav i odanost prema Bogu, a dalje od statusa i samodopadnosti. Vojnik je odložio svoj mač, a čovjek je priznao svoje krivice i slabosti i dopustio milosti i oprostu da ga promijene. Ako je Ignacije mogao iskusiti istinsku promjenu, tada možemo i mi.

  1. Razvoj njegovog duhovnog života bio je narušen nezrelošću.

Sjetimo se, Ignacije je iskusio obraćenje tijekom dugog oporavka kad nije mogao činiti ništa drugo nego razmišljati o svom životu – malo je dokaza da je pokušao tražiti dublji odnos s Bogom. A kad se obratio, njegovi motivi bili su daleko od čistih. Želio je zamijeniti slavni život u vojnoj službi za slavni život u svetosti jer je bio više vođen egom nego Duhom. Mjesece je proveo u opsjednutosti grijesima do točke mentalne bolesti; hvala Bogu da su neki ljudi dovoljno brinuli kako bi mu pomogli dobiti ispravan pogled i poslušati Božji iscjeljujući glas, a ne osuđujući.

Ignacije je slušao ljude, i naučio je slušati Boga. Počeo je razumjeti što se zbilja odvijalo u njemu, gdje su se emocije, motivi, želje i duhovne mudrosti stalno kovitlale i razvijale. Naučio je razliku između svoje vlastite jake volje i Božjih želja za njega – i razumio da su naše najdublje, najiskrenije želje također Božje želje za nas. Ignacije je odrastao i postupno se, ali iskreno, razvio u Isusova učenika. Svatko od nas može učiniti isto.

  1. Njegov život nije išao pravocrtno.

Ironično je da je osoba čija je mudrost izvježbala mnoge ljude u razlučivanju imala tako značajne krive početke.

– Ignacije je dugo vremene smatrao da je njegov put postati siromašni hodočasnik u Svetu Zemlju. Konačno je došao do Jeruzalema, ali su ga franjevci zaduženi za kršćanska sveta mjesta natjerali da ode jer je bilo previše opasno za kršćanske hodočasnike u to vrijeme.

– Nazad u Španjolskoj, predavao je vjeronauk djeci i brinuo za bolesne, ali crkveni autoriteti rekli su mu da nije obučen da ikoga podučava. Stoga se odlučio obrazovati što je značilo pohađanje satova latinskog s djecom kako bi nadoknadio praznine u izobrazbi.

– Kad su Ignacijeve duhovne vježbe postale poznate i šire korištene, privukao je pažnju inkvizicije; mislili su da je pripadao grupi ljudi koji su se opirali crkvenoj hijerarhiji jer se Ignacije usudio podučavati kako se svaka osoba može moliti Bogu izravno i postati Isusov prijatelj. Ignacije nikad nije bio protiv Crkve, ali Crkva nije bila sigurna o njemu prilično dugo.

– Ignacije je želio širiti Evanđelje u druge zemlje i sanjao je o putovanju sa svojom subraćom kako bi to učinio. Ali izabrali su ga da bude poglavar reda što je značilo da je radio iz ureda u Rimu ostatak svog života, podupirući rad drugih preko tisuće pisama i molitvi.

–  Družba Isusova čeznula je podučavati vjeru i pomoći ljudima duhovno rasti, te pomagati siromasima i bolesnima. Počeli su davati snažno obrazovanje mladićima koji su se željeli pridružiti redu, kako bi bili bolje pripremljeni za službu. Njihovo obrazovanje bilo je tako učinkovito da ga je puno ljudi željelo; stoga su isusovci završili osnivajući obrazovne institucije u cijelom svijetu – što nikad nije bio dio njihovog originalnog plana.

Kad sljedeći put budeš sumnjičav ili nesiguran jer tvoji planovi nisu uspjeli, sjeti se da je Bog vodio Ignacija kamo je trebao ići, ali to je rijetko bio put koji je Ignacije bio zamislio.

  1. Nije imao razloga očekivati da će mu Bog darovati moć opažanja koja će pomoći duhovnom životu ljudi stoljećima poslije.

Ignacije je jednostavno molio, pokušavao slušati, učio kako obratiti pažnju, i tražio kako slijediti ono što je razumio. S vremenom ga je snažno koristio Duh Sveti, postao je dovoljno ponizan kako bi primio život kakav god mu je Bog dao, i očekivao je da će možda biti samo siromah, nepoštovan i bez statusa. Nije mario za to dok god je hodao s Isusom, razlučujući Božju volju.

Ignacije nije imao pojma da su njegovi uvidi o duhovnom rastu i razlučivanju bili nagovještaj otkrićima u psihologiji o ljudskoj osobnosti stoljećima kasnije. Ili da će milijuni ljudi proći kroz vježbe koje je osmislio kako bi pomogao bližnjima rasti u njihovu prijateljstvu s Bogom.

Ti i ja ne znamo što će Bog činiti s nama dok jednostavno hodamo kroz svaki dan učeći slušati bolje, moliti slobodnije, djelovati odvažnije i voljeti potpunije. To je u redu  – ne trebamo znati. Ali lijepo je zapamtiti da će Bog učiniti što god sveta ljubav odabere činiti kroz nas, u nama i za nas.

Prevela i prilagodila: Marija Todorić 
Autor:   Vinita Hampton Wright
(C) Copyright 2017 Loyola Press. Sva prava pridržana. Korišteno s dopuštenjem IgnatianSpirituality.com

 

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE