Jedan od najboljih načina da obogatimo svoj doživljaj nedjeljne sv. mise je da molimo čitajući misna čitanja osobno te da razmatramo o osvrtu na evanđelje.
U tome nam može pomoći tehnika Lectio Divina, snažna metoda koju smo objasnili u ovom članku. Slijedi ulomak iz evanđelja koji će se čitati ove nedjelje na misi te osvrt koji je posebno namijenjen mladima.
Više stvari mi se povlačilo po mislima-pitanje osjećam li se pozvanom, činjenica da sam neupućena o čemu se radi, do toga da o politici ne znam gotovo ništa. Pa kako ću ja stajati iza toga, običan student čije je polje interesa daleko od toga? Na kraju krajeva, dužnost mene kao građanina je da budem informirana o tome što se u državi događa.
Na blagdan Svetog Josipa radnika (1. svibnja, utorak) mi, SKAC-ovi ministranti pod vodstvom našeg dragog voditelja, isusovačkog bogoslova Zlatka Brauchlera, putovali smo u Nacionalno svetište Svetog Josipa u Karlovcu. Išli smo na poseban način prikazati sebe i našu službu najvećem uzoru marljivosti i poslušnosti, zaštitniku Katoličke Crkve i zaštitniku naše Domovine – Svetom Josipu. Pod okrilje prečistog Djevičinog zaručnika i muškarca kojemu je dana milost poučavati,
Imaš mnogo odluka za donijeti? Mnoštvo stvari koje ti leže na srcu, ali se ne možeš suočiti s njima? Donosimo ti moguće oruđe za dolazak do rješenja – ‘Vikend odlučivanja’.
Bez obzira razmišljao oko izbora svog životnog poziva, osobe tvog života, studija, nekog angažmana, veće promjene svog života… ovo je vikend za tebe!
Jedne su večeri dva dugogodišnja prijatelja šetala putem kada se odjednom stanu svađati. Hodajući tako putem, vikali su jedan na drugoga pokušavajući nametnuti svoje stajalište onom drugom. Odjednom, jedan od njih opazi zalazak sunca. Skrene pažnju svoga prijatelja na taj prizor. U tom se trenu dva muškarca odmah prestanu svađati. Stajali su jedan pored drugoga u tišini,
U proljeće sijemo sjeme, no opažamo da mnoge vrste biljaka proklijaju same od sebe. U jednom dijelu našega dvorišta trenutno raste zelena salata, u blizini mjesta na kojem se prošle godine nalazila gredica sa salatom. Nešto sjemena palo je na zemlju pa sada kroz travu proviruju maleni svjetlozeleni listići. Ne smeta mi to što nam u dvorištu raste salata,
Terezija Klaić – veteran Modrava; osoba koja je vidjela njihov nastanak, pratila razvoj i svjedoči onome što su danas. Žena koja će nam možda najlakše predočiti što su uistinu Modrave vraćajući nas na same početke ovoga kampa kroz koji su do sada prošle tisuće i tisuće mladih.
Kako si se uključila u Modrave?
„NE DOSAĐUJ MI.“
Te su mi riječi zazvonile u ušima kada sam pročitala sljedeću prispodobu pripremajući se za biblijsku grupu o molitvi. Priznajem da sam bila pomalo zbunjena onime što Isus time naizgled poručuje.
I reče im: „Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju,
Da ste me na prvoj godini studiranja pitali razmišljam li ikada o tome da se potpuno posvetim misionarskom radu, prasnuo bih u smijeh. Odmalena sam odgajan u katoličkoj vjeri, no vjera mi osobno nije predstavljala nikakvu važnost u mome životu. Umjesto toga, odlučio sam živjeti za zabavu koja mi se nudila pred nosom. Išao sam u noćne izlaske i bio sam ili previše pijan ili me bilo previše sram ići u crkvu ili raditi bilo što vezano uz vjeru.
Često me iznenade prijatelji koji primjećuju kako je ponekad teže „osjetiti“ Uskrs nego doživjeti korizmu. Mnogima je na neki način lakše promišljati o grijehu i trpljenju nego doživjeti radost i otkupljenje. No nismo jedini jer je i učenicima isprva bilo teško prihvatiti puninu radosti uskrsnuća.
U mnogim scenama iz evanđelja nakon uskrsnuća vidimo da Isus nudi pomirenje.