Zašto da trošite novac na ono što kruh nije
i nadnicu svoju na ono što ne siti?
Mene poslušajte, i dobro ćete jesti
i sočna ćete uživati jela. (Iz 55,2)
Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!
Dolazi tvoj čas sine Davidov, čujem tvoje korake dok koračaš. Zvuk kamenčića i pijeska, pucketanje suhih grančica pod tvojim nogama i šum tvojih haljina okićenih u pobjedničkoj krvi. Slušam pozorno, ali ne mogu predvidjeti tvoj dolazak. Želim se pokazati u što boljem svjetlu. Svu svoju raskoš, sav svoj sjaj.
Nadnice… Kad pomisliš na njih, razveseliš se, osmijeh ti se pojavi na licu i jedva čekaš novi dan da ih pročitaš na našoj stranici? Voliš čitati nadnice i vidjeti kako drugi ljudi doživljavaju Isusa, kako im evanđelje progovara i kako Duh Sveti nadahnjuje njihove misli i pretače ih na papir?
Ako si se pronašao u ovome,
Ti si Petar – Stijena. Tebi ću dati ključeve kraljevstva.
Uznositost je veliki prijatelj duhovne oholosti. Događa se vrlo često kad napravimo nešto dobro i lijepo. Tada nas zli kuša sa žlicom umišljenosti. Najednom mislimo da znamo sve i vrijeme je da letimo visoko iznad oblaka, ali umjesto krila imamo peraje u kojima smo do malo prije ronili.
O ženo, velika je vjera tvoja.
Ponekad smo poput Židova, narod tvrde šije. Skrivamo se i bježimo Božjoj ljubavi na svaki način koji možemo osmisliti. Kad dođu teška vremena sjetimo se Boga i pokušavamo ga moliti da ukloni bol koju osjećamo. Pitamo se: “Bože zašto me kažnjavaš?” Toliko ti vapim, zašto me ne čuješ?
Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.
Doveo si me na goru, da mi otvoriš i predaš svoje srce. Molio si da objaviš svoju slavu, a ja sam po tko zna koji put u mislima odlutao, ponavljao naučene riječi i napokon uronio u san. Koliko čitanja, psalama, evanđelja i propovijedi je kroz moje uši prošlo,
Vjerojatno smo svi kao djeca bili sudionici pritužbi koje glase otprilike: “Mama, mama, reci mu da mi vrati…” Na to me podsjeća pitanje nekoga iz mase iz današnjeg evanđelja.
Djeca su iskrena i ne mogu zatomiti osjećaje stoga im se može progledati kroz prste zbog tužakanja. Za odrasle ne možemo pronaći slično opravdanje. Posebno kada se umiješa pohlepa o kojoj Gospodin govori.
Kako se Herod osjećao nakon što je na pladnju vidio glavu Ivana Krstitelja? Je li istog trenutka požalio ili mu je laknulo?
Bilo kako bilo, činjenica da je za Isusa mislio da je uskrsli Ivan Krstitelj odaje grižnju savjesti. Nemirna savjest je plašljiva, pretjerano oprezna, ponekad i paranoična.
A kako i ne bi bio takav?
U današnjem evanđeoskom odlomku dva su mi izraza posebno zanimljiva: “zapanjeni” i “sablažnjavahu”.
Isusovi suvremenici nisu posve razumjeli ni njega ni njegovo djelovanje. Rijetki su prepoznali njegovo božanstvo. Češće su se ljudi sablažnjavali o njega. Razumljivo nam je zašto. Ako se stavimo u sličan kontekst možemo razumjeti skeptike toga doba. Koliko smo puta i sami ostali iznenađeni,
Ovotjedna evanđelja nas toliko puta upozoravaju da se Kraljevstvo gradi na zemlji. Toliko nas puta pozivaju da budemo oni dobri.
Jednom kada napustimo ovaj život, gledat će se djela koja smo činili. Hoćemo li tada biti dobro sjeme ili kukolj koji se baca u oganj?
Hoćemo li biti poput čovjeka koji prodaje sve što posjeduje zbog pronađenog bisera?
Čovjek po svojoj prirodi uvijek traga za stvorenjem većim od njega samog. Traga za Bogom. Ponekad smo u stanju tražiti ga na pogrešnim mjestima i na pogrešne načine. Zato ne treba osuđivati ljude za koje vidimo da još uvijek nisu pronašli pravi put, a često smo tomu skloni.
Zašto nam je lakše uperiti prst u nekoga i osuditi ga,