Isusovim djelovanjem su se mnoge vode uzburkale. Nenametljiv, ponizan čovjek čini veličanstvena ozdravljenja i obraćenja. Oko njega se skupljaju ljudi. Oko jednoga čovjeka, toliko neznatnog. Osudili su ga bojeći se za sebe. Za njih je to bio samo jedan nebitan život i bijaše im sasvim svejedno. On, Sin Božji, svjesno prihvaća svoj Križ i nosi ga.

Razmišljam koliko je nezamisliva Isusova blagost i strpljenje. Kako u ono vrijeme sa Židovima tako i danas s nama. Mislili su da laže, baš kao i mi danas. Možda ne umom, ali naša djela su toliko slaba. Svaki vjetar pa i onaj najslabiji nas lomi. Naš korijen nije čvrst. Svojom nevjerom vrijeđamo Isusa. Svojom sumnjom bacamo kamen na njega,

Čitajući u Evanđelju o ljudima koji su živjeli u Isusovo vrijeme vjerujem da pomislimo: “Blago njima”. Čitajući dalje kako ga nisu prihvaćali te kako su ga htjeli kamenovati, zgrozimo se. Da je jedan Isus morao bježati i skrivati se. Prvo što nam padne na pamet je da mi to Isusu nikad ne bismo napravili. I eto prođoše godine.

Ponekad je teško prihvatiti istinu. Pogotovo kada drugi ukažu na ono što ne radiš dobro. Naravno, prvo se dobro treba zapitati od koga je ta istina. Ako je od onoga za koga znaš da govori iz ljubavi, saslušaj. Razmisli, pa mijenjaj! Razmišljam o ptici u krletki. Sasvim sam sigurna da znam što je za nju sloboda.

Koliko je samo tužna činjenica Isuse da mi govoriš, a ja ne čujem. U današnjem svijetu kada su prioriteti doista različiti, često se gubimo i ne vidimo pravi put. To nam čini duh ovoga svijeta koji nas lukavo odvlači od Istine i umjesto prečicom vodi autocestom. A Isus? Sreća pa je strpljiva Ljubav. Isus nas i danas poziva na svetost.

Svjetlost svijeta. Koje li divne spoznaje, kakve li divne milosti. Toliko od Tebe primamo Gospodine, a tako malo koristimo. Ne vidimo Tvoje darove jer smo i sami često u tami, a tama nas sputava. Bez Tebe hodamo krivim i tamnim stazama. Gubimo se, prelazimo klimave mostove i uz to se još divimo sebi kako smo spretni i sposobni.

Tri su glavna aktera današnje Božje riječi: Isus, žena i farizeji. Siguran sam, svi smo se bar jednom u životu našli u situaciji u kakvoj se oni nalaze: nekad smo sudili, nekad su nam sudili, a nekad smo opraštali. Ipak, htio bih razmatrati snagu pokajanja i Božjeg milosrđa. Dakle, mnogo puta smo druge koristili za svoje griješne,

Tko je Isus za tebe? Sigurno primjećuješ podjele zbog Njega i u svojoj okolini i u sebi samom. Kako ih se riješiti? Jedino Duhom Svetim koji omogućuje uistinu upoznati Put, Istinu i Život. Često nailazim na ljude koji Te ne poznaju, nekima si Prorok, nekima si Filozof, a nekima si izmišljen lik, i njihov pogled na Tebe jasno se ocrtava u njihovim životima.

Upoznati, poznavati nekoga znači biti u odnosu. Ti si Bog odnosa, Otac i Sin i Duh Sveti. Danas govoriš Židovima: „Vi ne znate Istinitoga koji me poslao, ja ga znam jer sam od Njega.“ Kakav je naš odnos, Gospodine? Vrijede li i za mene ove riječi? I Ti i ja znamo, čim zanemarim odnos s Tobom,

Isuse, Ti ne „činiš djela koja Ti je Otac dao izvršiti“ da bi Te ljudi slavili. Ti tražiš samo volju i slavu Očevu. Nasuprot Tebi stoje Židovi koji „traže slavu jedni od drugih.“

Pitam se komu smo sličniji, Tebi ili Židovima? Djelujemo li zbog Tvoje ili ljudske slave? Svjedočimo li da bi nam braća zapljeskala,