Božja priča mojega života II.


Kada sam imao 20 godina, Bog mi je u život poslao jednu osobu koja je bila prava za mene samo za to razdoblje jer me je uspjela malo smiriti, pomogla mi je shvatiti i potvrditi vrijednosti života i pomiriti me sa stvarima iz prošlosti.

Kada je ta osoba izašla iz mog života, moja depresija još se više povećala i ja vjerujem da je to bilo daleko najteže razdoblje mog života.

U tom trenutku na svoju sreću okrenuo sam se Bogu i Njega tražio pomoć – počeo sam se ponovno svakodnevno moliti, ispovijedati i čitati liturgijske forume, stranice i slično…

U tim danima mi je moja majka poslala priču naziva “Bog nikada nije u krivu!” (https://www.bitno.net/vjera/duhovne-price/bog-nikada-nije-u-krivu/) Ta je priča meni otvorila oči kako je Bog učinio istu stvar i u mome životu – tko zna što bi bilo sa mnom da se nisam razbolio. Bih li se nastavio družiti sa onom ekipom kojom sam se tada počeo družiti, a koja je kasnije prešla na jače i jače droge ili bih postao vojnik pa na kraju završio tko zna gdje?

Unatoč mojoj svakodnevnoj molitvi tijekom cijelog dana, moja depresija nije prolazila iz jednostavnog razloga što sam krivo molio – tražio sam Boga da napravi ono što sam ja htio, a ne ono što je stvarno najbolje za mene. Tu mi je ponajviše pomogao članak naziva “Isuse, misli se Ti!” (https://www.bitno.net/vjera/isuse-misli-t/), koji mi se jako svidio te sam ga svakodnevno čitao.

Na kraju mi je bilo potrebno preko 4 mjeseca teške svakodnevne borbe sa samim sobom, sa svime što me je okruživalo i slično, sve dok u jednoj od mnogih neprospavanih noći nisam odlučio napisati pismo koje sam htio objaviti na jednom katoličkom forumu, kao potragu za pomoći, jer nisam htio o tome pričati s roditeljima ili prijateljima.

To pismo pisao sam do 5 sati ujutro, a u njega sam zapisao apsolutno sve svoje osjećaje, sve što me tužilo, ljutilo, srdilo i veselilo i, iako to pismo na kraju nikada nisam objavio na forumu, vjerujem kako je to pismo od početka jedino i bilo upućeno Bogu – jer sam tim pismom konačno sve te osjećaje predao Bogu i tu noć sam se stvarno u molitvi uspio potpuno predati Bogu i njegovoj volji i dopustio sam da se stvarno Bog misli i djeluje u mom životu. Tu noć se apsolutno sve promijenilo!

Ja sam postao novi čovjek, potpuno sam progledao, riješio se depresije i ostalih grijeha/poroka doslovno preko noći!

Od tog trenutka svaki dan samo molim da me Bog vodi, da bude Njegova volja s apsolutno svime u mome životu jer samo On zna najbolje. I mogu vam iskreno reći da je to bila daleko najbolja odluka koju sam ikad napravio ili ću ikada napraviti. To je jedan od osjećaja koji se ne može prepričati ili prenijeti na nekoga drugoga!

Predložio bih i svima vama da sada pogledate u svoj život nakratko i prisjetite se nekog događaja koji vam je bio težak, koji vam je bio bolan, za kojeg ste se u tome trenutku pitali zašto se događa baš vama – prisjetite se sada kako ste se osjećali i kakva ste osoba postali nakon što je taj događaj prosao, pogledajte sada unazad i ponovno se zapitajte mislite li i dalje da se taj nesretan događaj trebao dogoditi baš vama?

Iako sam nekako cijeli život mislio kako je obiteljski život moj poziv, u cijelom tom procesu mog obraćenja još sam više osjetio želju za brakom i mislim kako je to također ojačalo moju vjeru…

Iz toga razloga još u 2016 godini uzeo sam svetog Josipa kao uzora, kao mentora i kao zaštitnika kojemu se i dalje svakodnevno molim za sebe, svoju buduću obitelj i svoju buduću životnu suputnicu.

Mogao bih nabrojati jako puno primjera u koji mi je Bog preko svetog Josipa pokazao svoju snagu, ljubav i dobrotu, jer me Bog nagrađuje sa svime što mi je potrebno u pravom trenutku!

(…)

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE