Biti neznatan


Mt 11,11-15

Svi najveći ljudi u evanđelju bili su na prvu tako neugledni i neznatni. Mnoštvo je primjera, ali kao prvog navest ću Petra, kao nositelja Crkve, vođu. U većini primjera u evanđelju u kojima se pojavljuje nešto „provali“, izda (na dan Isusove smrti), ne vjeruje (hod po vodi), napravi krivi potez (odreže uho vojniku). Ivan je pak fizički neugledan, pustinjak, a baš on dobiva povjerenje od Boga postati glasnikom, postati navjestiteljem. Zašto su nam kroz evanđelje stalno istaknuti takvi primjeri? Je li nužno postati neugledan da bih bio Kristov?

Mogu li inteligentni, obrazovani i ugledni ljudi biti Kristovi učenici? Trebaju li ostaviti posao, zaboraviti sve naučeno, razdijeliti sve što posjeduju kako bi postali neugledni i beznačajni? Bi li ih tek tada Krist pogledao? Mislim da je važno spoznati ono neugledno u sebi, ono ljudsko, ono slabo i tada će nas ta spoznaja učiniti krotkima i poniznima te sposobnima primiti Krista u svoj život. Ta svjesnost učinit će nas potrebnima Krista. Osim svjesnosti nužno je i prihvaćanje sebe kao takvog, sa svim neuglednostima i to čovjeku daje slobodu pred Kristom i pred ljudima.

Kako je nama često potrebno prstom pokazati točno u nešto ili „nacrtati“ da bi smo shvatili, evanđelje daje mnoštvo takvih primjera, primjera neuglednih i slabih ljudi koji su ponizno prihvatili sebe takve i Bog preko njih čini velike stvari koje mi i danas uživamo.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE