Ali ja sam bila sama…

flower-1812470_640

Nemali broj puta čula sam od svojih prijateljica „blago ti se, ti si barem imala dečka“. I nekada prije, iskreno, mislila sam da su u pravu. U svoje 22 godine života, pored sebe sam imala momke koji su mi bili oslonac kad mi je bilo teško, utjeha kad sam bila tužna, izvor sreće, osjećaja da sam prihvaćena i voljena, da nešto vrijedim… Ok, ne znam jeste li shvatili što sam upravo napisala, ali ja sam u 22 godine života imala, pa recimo 2 ozbiljnije veze, u kojima sam ja ovisila o muškom rodu. I TO JE KRIVO! Ne kažem da je svaka djevojka, koja je prošla nekoliko veza prije nego je pronašla svog muža, ovisila o osobi s kojom je bila ili da je nužno ta veza bila pogrešna, ali gledano iz mog kuta, moje su me veze često dovodile do ruba i samo mi je preostalo skočiti da se sva muka završi.

Ovo pišem zato jer imam osjećaj da jako puno mojih prijateljica žali što nikada nisu imale momke, a sada su u svojim najboljim godinama i neke od njih se osjećaju spremnima za pronaći tu osobu s kojom bi provele život. Kako ih trenutno ne nalaze, vraćaju se u prošlost žaleći što su godinama čekale na tu jednu osobu koja će ući u njihov život i s kojom će izgraditi svoju budućnost. I to je krivo! Svatko od nas ima neki svoj put. Netko će imati u svom životu samo jednu osobu i to će biti njen budući muž/žena, a netko će morati proći kroz nekoliko veza prije nego pronađe ono što je za njega/za nju stvoreno. I najgore što si netko može u tom trenutku dozvoliti je pomisliti kako je ona druga strana sretnija jer je prošla kroz neke veze, a ne da je sama cijeli život.

Pa svim mojim dragim prijateljicama koje nikada nisu imale nikoga samo želim reći par stvari: osjećajte se blagoslovljeno! Jer dok ste vi imale priliku usredotočiti se na svoje aktivnosti, ja sam svoje aktivnosti morala usklađivati s nekim tko je iz mog života otišao; dok ste vi imale priliku upoznavati sebe i ono što jeste, ja sam iz dana u dan morala upoznavati dvije osobe u svom životu – i sebe i njega, a on je opet otišao; dok ste vi imale priliku družiti se i upoznavati ljude, širiti vidike, ja sam svoj život usmjeravala na onoga koji je i opet otišao. I možda ono najbitnije: sve mi žene prolazimo kroz neke jako emocionalne trenutke u svom životu, ali vjerujte mi, kada u te emocionalne trenutke uđe momak koji nije spreman podnijeti emocionalno (i duhovno) nedovoljno izgrađenu djevojku te koji ni sam ne zna što je smisao života, tada ti emocinalni trenuci ruše sve pred sobom i svaka tuga postaje deset puta bolnija, a svaki strah postaje deset puta izraženiji. Dok svaka osoba koja je bila sama i morala se naučiti biti sama sebi
stijena, u tom je slučaju postala puno ranije zrela i izgrađena osoba, nego li netko tko je to prolazio u vezi.

Summa summarum je da iako osjećate kako ste bile zakinute za nešto, vas je Bog zapravo blagoslovio da budete same i postanete jake, neovisne žene koje će biti u stanju nositi svoju obitelj kada za to dođe vrijeme. Nama pak koje smo prolazile kroz veze i sve ono što neka veza sa sobom nosi, nas je Bog blagoslovio na drugi način, u nečemu bolniji i teži, u nečemu slađi i ljepši. Ali na kraju priče sve mi završavamo jednako – odlazimo u samostane, udajemo se, živimo posvećen život.

Ni jedan od ova dva puta nije bolji, Bog je s razlogom svakoj od nas odredio jedan od njih i mi mu na tome moramo biti zahvalne i blagoslivljati ga zbog toga. Budimo iskrene- u prošlosti smo sve mi činile greške i nikome život nikada nije bio med i mlijeko, ali sve se uvijek dogodilo s razlogom i baš zato niti jedna od nas ne bi trebala ništa željeti mijenjati jer tada bismo pokušavale promijeniti nešto što je Bog za nas htio. Stoga nemojte biti tužne jer niste imale nikoga, onaj pravi samo što nije došao! A kada dođe, apsolutno sve će imati smisla i više vam nikada neće pasti na pamet reći „ali ja sam bila sama“ jer ćete znati – Bog je to učinio za vas s razlogom! :)

Ovčica

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE