Kad te umor savlada…


Mt 18,12-14

Izmorena, pod pritiskom raznih briga, iscrpljena…

Isus kaže: „Dođite k meni i ja ću vas odmoriti.“ To je to! Isus nudi „instant“ rješenje. Idem Isusu! Naravno, odlazim u crkvu. I tako Mu dođem sa svim svojim opterećenjima, kleknem i kažem Mu: „Evo ti sve što me opterećuje.“I nastavljam razmišljati o svojim opterećenjima. U jednom trenutku jedva zadržim glavu koja je od umora klonula i shvatim da sam i dalje umorna i opterećena. Nije pomoglo. Došla sam ti, učinila sam sve što si rekao….

Jesam li? Jesam li uistinu došla svom Isusu ili sam samo došla u crkvu? Što znači doći Isusu? Kako se drugačije dolazi Isusu? Izgleda da to nije tako lako kao što kaže da mu je breme, no slatko sigurno jest. Isusu dolazim u svojoj nutrini, u tišini svoga srca, onda kada uz napor umirim svoj um, umirim svoje tijelo. Isusu dolazim onda kad sve stane, kad misli stanu, kad se „filmovi“ ne vrte, kad se sudovi i zaključci ne donose, kad je samo On. I tada je minuta kao vječnost jer u jednom susretu, u mom jednom dolasku; On otvara oči, On objašnjava, On umiruje, On stavlja osmijeh. I tada, nakon jednog dolaska Njemu, odlazim odmorna i neopterećena.

PRITISNI ENTER ZA TRAŽENJE